Opraštaš im dajući sebi vremena da ozdraviš. Nije nešto što se događa odjednom, i ne događa se preko noći. To je postupni proces. Nekim danima napraviš dva koraka naprijed i četiri koraka natrag. Možda nema uvijek smisla, ali svakim danom postaješ malo jači, malo otporniji – čak i ako ti se ne čini tako.

Opraštaš im fokusirajući se na sebe. Prestanite sipati svoju energiju u negativnost. Prekini vezu. Prestanite pratiti. Čuvaj se. Ponovno pročitajte omiljene knjige, provedite vrijeme s najbližim prijateljima i podsjetite se na radost i pozitivu koja još uvijek postoji oko vas. Dopustite svom srcu prostor za odmor i zapamtite kako se ponovno smiješiti.

Opraštaš im tako što se odmakneš od situacije. Što duže boraviš u boli, to se više ukorijeni. Teško je, ali moraš to pustiti. Priznajte svoje emocije i poštujte svoje osjećaje, ali nemojte stalno ponavljati prošlost. Zamislite bol poput balona – neka otpluta. Reci zbogom. Više nema moć da te povrijedi.

Opraštaš im prihvatajući ono što se dogodilo. To ne znači da bol nestaje. To ne znači da opravdavate njihove postupke ili ih puštate na miru. Još uvijek odgovaraju za ono što su učinili. Ali to znači prepoznati da ono što je učinjeno ne može se poništiti. Nema gumba za premotavanje – možete samo ići naprijed.

Opraštaš im tako što ćeš vratiti svoj život. Jer tvoj život je mnogo veći od osobe koja ti je slomila srce. “

vir: Sokak mog djetinjstva