Zašto ova pjesma nastala još 1510 u otporu ljudi na otoku Hvaru (Matija Ivanič) protiv Mlečana nije nikada uspjela biti popularna kod četnika,, ustaša, belogardista, fašista i ostalih nacionalno izmanipuliranih ljudi tj. nacionalista? Dobro pitanje, a slijedi još bolji odgovor. Ko su ti pripadnici ustaša, četnika, belogardista i ostalih fašista i nacionalista? To su uglavnom ljudi kukavice, neiskreni ljudi, manipulatori i veoma veliki Egoisti. Ljudi koji traže najlakši put da bi realizovali svoje male interese, pa čak i najčešče na štetu ljudi oko sebe. Dakle, ne smijemo zaboraviti da su među njima (veliki broj) izgubljenih i zavedenih ljudi koji prate te manipulatore jer nemaju hrabrosti da bi rekli svoj stav u životu, a takve “vodže” im se čine jaki i hrabriji od njih. Jadni narod ne shvata da ti manipulatori u stvari iskorištavaju njihove energije da bi uopšte uspjeli u životu. I naravno “vodže” im prodaju priču da su za narod, za naciju, državu i uopšte za napredak. Ali veoma malo je istine u tome, jer su to ljudi koje vodi sila i nepravda, o kojoj i pjeva ova pjesma koju je narod odmah osjetio i prihvatio kao svoju u borbi protiv nacionalističkih manipulatora i fašista. Ova pjesma se pjeva protiv zatiranja i razlika među ljudima. Protiv klasnih, rasnih i svih podjela, jer ljudi su svi jednakopravni i tako mora biti. Partizani su prihvatili ovu pjesmu u svojoj borbi protiv okupatora jer ideja partizanstva temelji na istim temeljima kao i ova pjesma iz 1510 godine. Naravno od tada je prošlo 507 godina i civilizacija i njena manipulacija su najbrže napredovali. Nacionalisti su uglavnom u malom broju u poređenju sa normalnim i dobrim ljudima ali žalosno je to da su ti nacionalisti našli način da preko manipulacij, laži, straha i egotripa zavedu i zavladaju večinom stanovništva ovog svijeta 🙁 Žalosno je da im religije pomažu isto zbog svog uskog interesa i materialnih dobara. Narod mora shvatiti da prepozna manipulatore po načinu nastopa i pristupa riješavanja stvari koje su bitne za ljude. Ako čovjek na prvo mjesto stavlja nacionalni interes i samo o tome govori, moramo odmah znati da se radi o manipulatoru koji nema riješenja za bilo šta osim za svoj uski interes i to na štetu nacije i ljudi o kojima non-stop priča. Čovjek koji nastupa u zaštitu svih, bez obzira na bilo koju pripadnost, boju kože ili narodnost bi mogao biti pravi, ali ni njemu narod ne smije slijepo vjerovati. Kako ljudi postaju jaki i samouvjereni? Tako da vjeruju prije svega u sebe i svoje osječaje do života i svijeta oko sebe. Tako da ne dopuste da ih bilo ko vodi kao ovce u stadu! Tako da razmišljaju svojom glavom! Tako da nikada ne daju prednost državi pred čovjekovom prednosti, jer država je samo birokratski aparat koji je izmišljen da pomogne ljudima da lakše žive i da državne ustanove riješavaju birokratske poslove u korist boljeg života svakog čovjeka ! Znači država mora da brine za dobro obrazovanje, zdravlje, infrastrukturu i zadovoljstvo ljudi koji žive u njoj ! Jer država su ljudi koji žive u njoj ! Ja još nisam čuo da postoji država bez državljana??? Znači država mora da sluša svoje državljane i omoguči im dobar život ! Nacionalizam i bilo kakve podjele su samo oružje ljudi koji su ukrali naš državni aparat ! To se mora zaustaviti, a može se zaustaviti tako da su ljudi svjesni svega ovoga o čemu pišem. Da su svjesni sebe i dešavanja oko njih, da su svjesni da je život poklon i da život treba poštovati, tako svoj kao i živote drugih ljudi oko sebe. Podjele nisu nikada i nikada neče donijeti ništa dobro na ovom planetu ! Zapamtite to ! (1Chi)
( Padaj, Silo i Nepravdo is a revolutionary song apparently dating to some time shortly after the Hvar Rebellion of 1510 in Croatia against the Venetians: the leader of that rebellion, Matija Ivanić, is mentioned, though this line is often changed to refer to Lenin instead in modern interpretations. The song came into use again during the Second World War, when the communist Partisans sang it after the Balkans were occupied by German forces. The song became famous later largely because it features prominently in a scene in the Yugoslav film Bitka na Neretvi (the Battle of the Neretva).